Krajem 1935. i u toku 1936. g. došlo je u našoj partiji do krupnih provala. U čivatoj Jugoslaviji, u vezi sa tim provalama, uapšeno je mnogo ljudi. Medju njima ima mnogo slučajno uapšenih, od kojih je jedan dio več tokom policijske istrage bio pusten. Ali medju uapšenima nalazi se i jedan dio partijskih aktivista. Ove provale zahvatile su tehnički aparat a djelominčno i vodeća tijela partije u raznim provincijama (Hrvatska, Srbija, Dalmacija). Velika većina niših partijskih tijela, a naročito organizacije i ćelije, ostala je poštedjena. Ali unatoč toga moramo priznati, da ove provale predstavljaju težak udarac za našu partiju. Veze izme.dju partijskih tijela i jedinica, i neposredne veze izmedju partije i masa, olabavile su. Narušen je i povredjen kontinuitet (povezanost sa pred i dućom djelatnošću) partijskog rada. Porasla je opasnost panike u našim vlastitim redovima i opasnost radjanja nepovjerenja sa strane simpatizera prema partiji. Partijska kontrola, a djelomično i inicijativa na raznim poljima masovnog rada, oslabljena je. Gubitak u tempu (t.zv. Tempoverlust) znatno je povećen. Usporeno je provodjenje odluka sedmog Kongresa Kominterne u život. Nastala je pometnja i izvjesno kolebanje medju našim saveznicima.