/
Serijske publikacije
/
Razprave in gradivo
U radu se nastoji na primjeru triju etnički pluralnih zemalja (Hrvatske, Norveške i Slovenije) inicijalno izdvojiti uporišta za interkulturni pristup etničkoj različitosti. Autori se najprije osvrću na različite teorijske pristupe propitivanju kulture, kulturnoga identiteta i oblika kulturne pluralnosti suvremenih društava. Polazište interkulturnoga pristupa etničkoj i kulturnoj različitosti jest da kultura, etničnost i identitet nisu stanja, odnosno nepromjenjive i zadane pojave, već procesi u okviru kojih grupna pripadnost ne znači danost, nego dinamičnu prepoznatljivost. U nastavku se na primjeru triju višekulturnih i višeetničkih društava sekundarnom analizom nastoji izvesti mogući okvir za istraživanje položaja etničkih skupina (manjina) u tim društvima na temelju kojega bi se mogao konstruirati predložak za politike regulacije etničke i kulturne različitosti. Ono što čini Hrvatsku, Norvešku i Sloveniju pogodnima za istraživanje jest to što njihova etničko-kulturna struktura povezana s njihovim društvenopovijesnim, ekonomskim i sociokulturnim obilježjima pruža dovoljno međusobnih relevantnih sličnosti (i razlika).